Koliko elektronski otpad djeluje na naše zdravlje?

Sa gledišta ekologije i očuvanja okoliša jedan od najvećih globalnih svjetskih problema je EE otpad. Specifičnost EE otpada je njegova složenost i brzina kojom električni i elektronički proizvodi zastarjevaju i bivaju zamjenjeni novim. EE otpad je najbrže rastuća vrsta otpada danas u svijetu i predstavlja veliku opasnost za okoliš i ljudsko zdravlje. Zbog konstantne ekspanzije potražnje različitih vrsta i tipova električnih i elektroničkih uređaja, te zbog njihovog relativno kratkog vijeka trajanja.

Električni i elektronički otpad ( EE otpad) je popularno i neformalno ime za električne i elektroničke proizvode na kraju radnog vijeka i ubraja se u opasne otpade zbog niza štetnih hemijskih spojeva poput silicija, kadmija (matične ploče), arsena, olova (koristi se u monitorima radi zaštite od zračenja) žive, kroma (dekorativne svrhe), berilija, fosfora (katodne cijevi monitora) i plastike koji su opasni po ljudsko zdravlje i veliki su zagađivači okoliša. Riječ je o otpadu koji se sastoji od više od hiljadu raznih materijala, od kojih su neki vrlo visoke razine toksičnosti i niskog reciklažnog potencijala, pa se, primjerice, spaljivanjem plastičnih materijala računala stvara otrovni plin dioksin.

Elektronski otpad sadrži između 600 i 1000 različitih hemijskih supstanci koje su štetne po zdravlje i ugrožavaju životnu sredinu, od kojih su najprisutnije materije: olovo, živa, hrom, kadmijum, berilijum i PVC plastika, barijum...

Opasne tvari u elektronskom otpadu

Olovo– uzrokuje oštećenje centralnog i perifernog živčanog sustava, krvožilnog sustava, bubrega i reproduktivnih organa. Nalazi se u monitorima (1,5 – 4,0 kg po monitoru) i tiskanim pločicama.

Kadmij – uzrokuje nepovratne posljedice na ljudsko tijelo jer se taloži na bubrezima. Možemo ga naći u raznim čipovima, a također je i stabilizator za plastiku.

Živa– može uzrokovati oštećenja raznih organa uključujući mozak i bubrege, kao i fetus. Najopasnije je zagađenje vode živom koja se lako taloži u živim organizmima kroz hranidbeni lanac, najčešće preko ribe. Procjenjuje se da se 22% svjetske potrošnje žive koristi u elektroničkoj opremi. Koristi se u termostatima, senzorima, relejima, mobilnim uređajima, baterijama i LCD ekranima.

Heksavalentni krom– koristi se u zaštiti od kororzije i kao ukras ili učvršćivač željeznih kučišta. Lako se absorbira u stanicama i može uzrokovati oštećenja DNA.

Plastika uključujući PVC– u prosječnom računalu je ima oko 7 kg. Najviše korišteni oblik plastike je PVC (poli-vinil-klorid). Prilikom izgaranja može stvarati dioksin.

Brominirani inhibitori gorenja – koriste se u plastičnim kučištima radi sprječavanja zapaljivosti.

Barij– je mekani srebrno-bijeli metal koji se koristi u CRT monitorima da bi zaštitio korisnike od zračenja. Studije su pokazale da kratka izloženost bariju uzrokuje oticanje mozga, oslabljivanje mišića, oštećenje srca, jetre i slezene.

Berilij– je vrlo lagani metal, tvrd, dobar vodič, i nemagnetičan. Zbog ovih svojstava koristi se u matičnim pločama. Nedavno je klasificiran kao kancerogen jer uzrokuje rak pluća.

Toneri- Glavni sastojak crnog tonera je pigment. Udisanje je primarni način izlaganja što može dovesti do iritacije dišnih puteva. Klasificiran je kao kancerogen.

Fosfor– se koristi kao premaz na CRT monitorima. Utječe na rezoluciju i na svjetlinu slike. Vrlo je otrovan te nakon dolaska u doticaj s njim treba hitno potražiti liječničku pomoć.

Zbog toga se elektronski otpad i svrstava u opasan otpad i zahtijeva poseban način odlaganja i zbrinjavanja. Elektronski otpad neželjene efekte ispoljava tek u slučaju atmosferskih uticaja tj. u fazi razlaganja u prirodi. U tome se i krije njegova opasnost tj. podmuklost, jer se takve bolesti razvijaju godinama i praktično je nemoguće utvrditi da li su one nastale baš uslijed utjcaja otrova iz elektronskih uređaja, pa se i rješenje problema ne smatra prioritetnim.

 

Zadnji put promjenjen četvrtak, 27 Februar 2014 16:17
BLOG COMMENTS POWERED BY DISQUS